Dodaj kao prijatelja
modul5
Dejan Milosevic
39 godine iz Beograd
aktivan/a u poslednjih 1 sat/a/i
50 fanova | 56 prijatelji
...... Najteze je pogledati sebe iznutra i biti svestan svih svojih vrlina i mana...
(vidi više...)
(vidi više...)
Datum rođenja:
05 maj 1971Obrazovanje:
FakultetVeze:
bez komentaraTu sam zbog:
prijateljstvaVisina (cm):
191 cmTežina (kg):
89 kgOči:
smeđeKosa:
tamno smeđaPušač:
daPiće:
neRegistrovan/a:
2008-05-17
bez_mozga 5 septembar 2010, 21:59
lana47 4 septembar 2010, 23:08
http://on1.picsrc.net/images/ytibu/896f67c048096bbd00b04dfebbf5523b.gif
http://on1.picsrc.net/images/ytibu/896f67c048096bbd00b04dfebbf5523b.gif
mishL 28 avgust 2010, 15:54
http://www.youtube.com/watch?v=U-hTlwxEOSM
nenasedaj na provokaciju mili
http://www.youtube.com/watch?v=U-hTlwxEOSM
nenasedaj na provokaciju mili
mishL 28 avgust 2010, 12:42
Veceras ga volim.
Sasvim mirno, tiho i bezrazlozno.
Imam potrebu da ga imam kraj sebe, da ga posmatram,
da ga mazim, da ga slusam kako dise, da spava,
da se trza u snu i tek ponekad posegne da proveri da sam tu.
Da pobegnemo od svih zahteva i sve potraznje koja nas
nemilosrdno razdire i cepa na parcice posle kojih dusa ostane fronclasta...
Imam neku cudnu neznost nagomilanu na levom dlanu
i posegla bih lagano za njegovim ledjima
jer znam da voli toplinu s mojih dlanova koja ga mazi i opusta.
Lezali smo tako u nekoj sobi, sasvim nevaznoj,
a ipak smo zapamtili detalje i boje te sobe.
Pre nego smo zatvorili vrata i ostavili ceo svet iza njih,
razmisljala sam da ga zamolim da me jednostavno Voli te noci,
da me ne uzme bez priloga i ne guta bez zvakanja.
Razmisljala sam da ga zamolim da me oseca,
da svaku moju nesavrsenost oseti na neki novi nacin,
da je prihvati kao neminovnost satkanu od snova i nadanja...
razmisljala sam da ga zamolim da me razboli neznoscu i bliskoscu koja nam nije strana.
Ali sam precutala sve cim sam mu videla pogled.
Ucutali su svi zahtevi cim je posegnuo rukom
ka mojim ledjima i privukao me kao dugo cekani trenutak...
Volim momenat u kom se uzdigne nada mnom
i gleda me u oci jer zna da ja to volim...
volim trenutak u kome osetim da ne moze da izdrzi vise,
da se gubi u mojoj vrelini i ljubavi koja ga klizi kroz tunele obozavanja...
Volim ga veceras...
Onako zrelo i postojano, bez trunke euforije
i potrebe za urlanjem celom svetu da je moja ljubav samo za njega...
Veceras ga volim.
Sasvim mirno, tiho i bezrazlozno.
Imam potrebu da ga imam kraj sebe, da ga posmatram,
da ga mazim, da ga slusam kako dise, da spava,
da se trza u snu i tek ponekad posegne da proveri da sam tu.
Da pobegnemo od svih zahteva i sve potraznje koja nas
nemilosrdno razdire i cepa na parcice posle kojih dusa ostane fronclasta...
Imam neku cudnu neznost nagomilanu na levom dlanu
i posegla bih lagano za njegovim ledjima
jer znam da voli toplinu s mojih dlanova koja ga mazi i opusta.
Lezali smo tako u nekoj sobi, sasvim nevaznoj,
a ipak smo zapamtili detalje i boje te sobe.
Pre nego smo zatvorili vrata i ostavili ceo svet iza njih,
razmisljala sam da ga zamolim da me jednostavno Voli te noci,
da me ne uzme bez priloga i ne guta bez zvakanja.
Razmisljala sam da ga zamolim da me oseca,
da svaku moju nesavrsenost oseti na neki novi nacin,
da je prihvati kao neminovnost satkanu od snova i nadanja...
razmisljala sam da ga zamolim da me razboli neznoscu i bliskoscu koja nam nije strana.
Ali sam precutala sve cim sam mu videla pogled.
Ucutali su svi zahtevi cim je posegnuo rukom
ka mojim ledjima i privukao me kao dugo cekani trenutak...
Volim momenat u kom se uzdigne nada mnom
i gleda me u oci jer zna da ja to volim...
volim trenutak u kome osetim da ne moze da izdrzi vise,
da se gubi u mojoj vrelini i ljubavi koja ga klizi kroz tunele obozavanja...
Volim ga veceras...
Onako zrelo i postojano, bez trunke euforije
i potrebe za urlanjem celom svetu da je moja ljubav samo za njega...
